MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 18.

                     obruč na kaci

171.

RUDA - to je u konjskom zapržnom vozilu isto što i volovskom pracijep samo što ruda stoji čvrsto

usađena i u nju se prežu konji dok pracijep pada na zemlju ako nije preko jarma oslonjen na volovske vratove. (pr. Trči kao ždrijebe prid rudu.)

172.

OBRUČ – steznik od željeza na drvenim kacama, čabrovima i buradima (pr. Obruč ce pravi od flaha debljine 3-5 mm i skiva se zakovicama na mjer te se natiče na kace, čabrove ili burad da drži duge na okupu. Kad se kaca ili bure ili čabar malo sasuše nabijaju se obruči. A kad se obruč ne može više nabijati onda majstor kačar rasijeca najširi obruč i steže ga.)

173.

OBOR – svinjac (pr. Uvečer smo zatvarali krmke u onaj naš stari drveni obor da ne provale preko noći ogradu.)

174.

UŠURA – način plaćanja u robi za neku učinjenu uslugu (pr Postojalo je pitanje: Je l melje za novac il za ušuru? Ušura je onaj dio brašna koji se daje vlasniku mlina za meljavu, ili dio rakije vlasniku kazana za za pečenje rakije, ili dio ovršene šenice, ječma, zobi itd vlasniku treša (mašine za vršenje) ili komu drugome za koju drugu učinjenu uslugu kad se plaća u naturi.)

175.

OVRATINE – dio njive oranice gdje se vraća zaprega (volovska ili konjska) kada ore, sije, proara, zubači... (pr. Kada bi netko trebao prijeći preko njive od komšije onda bi dotičnoga pitao jel more preko ovratina da priveze voz sijena ili štogod drugo.)

176.

TOZ – također i toc, talog od kave (pr. U vrijeme čuvene jugoslavenske krize kad nije bilo ni praška ni kave bilo je onih koji su znali prosušiti toz pa ponovo skuvati kavu.)

177.

TRULJA – 1. krpa, dronjak, kod nas u kući i kuhinjska krpa – otarak; 2. trúlja (naglasak kao u riječi trudna) dio narodne nošnje sa tim nazivom u našem kraju (pr. Dodaj mi trulju da izvadim kruh iz krušnice. Otac mi je pričao da je njegova mati, moja baba koju nikada upoznao nisam, imala neku lijepu trúlju.)

178.

OTARAK – kuhinjska krpa često izvezena narodnim motivima (pr. Daj mi otarak, ruke su mi mokre.)

179.

KOŠ – kuruzana, čardak, spremište za kukuruz napravljen od drveta, širine maksimalno do 1 metar, uglavnom manje, da se kuruz može dobro sušiti. Visina 2 metra i više a dužine različite. (pr. Zadružni, to jest državni koševi u Svilaju su bili uz kanal, gdje je danas stovarište pokojnogAndrije Fatareva, i bili su dugački. Meni kao djetetu su se činili dugački pola kilometra, i čini mise da su obadva koša bila

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 17

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 17

DOLAZAK PRIJERATNE KOMPE U SVILAJU (02.04. 1992.)

161.

SVJETLICA – munja, sijevanje (pr. Kod nas u Svilaju poslije sijeva svjetlice bijaše običaj reći "miso sveto".)

162.

BUTICA – šunka, kaže se i but ( pr. Jedna butica se kuva za Uskrs da bude posvećena a druga će se načeti kad se bude kosila trava zajedno sa kuljenom.)

163.

PLEĆKA – dio svinje iznad prednjih nogu koji se kod nas suši u sušarama (pr. Na plećki je bilo malo mesa i brzo bi nož udario u kost, ali je zato uvijek bilo jako ukusno jer bi se osušilo dobro.)

164.

ŽNJUT – koljenica, buncek (pr. Kad se skuha žnjut u kiselom kupuso ne znaš šta je bolje: da l kupus da l žnjut.)

165.

PEKA – ribica, vješalica; mišić u svinje koji ide uzduž kičme (pr. Peka bi se brzo osušila ali je svejedno bila dobra i malo prodimljena pa ispržena na tavi.)

166.

PENTA – motor koji pokreće čamac; najvjerojatnije smo dobili taj naziv po nekoj marki (pr. Tko se ne sjeća kompe i Pave kad je sa čamcom koji je pokretala penta prevozio konjske zaprege.)

167.

TREŠ – stroj za vršidbu (vidi mašina), moguće je bilo čuti i dreš (pr. Treš vrši cijeli dan a šenica teče ko voda iz izvora.)

168.

LIJEVČA – dio zaprežnih kola koji povezuje kotač sa bočnom stranicom; može biti drvena ili od željeza (pr. Čuo sam da bi se znalo desiti u stara vremena kad bi došlo do tuče da su se upotrijebljavale i lijevče.)

169.

ŽBICA – dio kotča, zrake koje izlaze iz sredine kotača i završavaju na njegovu kraju (pr. Žbica je žbica, to sam bio pronašao i u "Satiru" A. M. Reljkovića.)

170.

ŠARAGE – prednje i zadne stranice u zaprežnih kola (pr Zadnje šarage se mogu spustiti pa je milina na njima sjediti i voziti se.)

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 16

foto preuzeta sa:
www.zovicani.com

151.

BUŠARI – maškare (pr. Ondašnji bušari bi pravili masku od papirne vreće za brašno gdje bi izrezali otvore za oči, nos i usta, a ta kapuljača bi završavala sa dva velika uha – tako se to meni činilo dok sam bio mali, baš me interesira postoji li koja fotografija te jedinstvene maske ondašnjih bušara.)

152,

GRNJAČA – ralica za čišćenje snijega koju uobičajeno je gurao kamion (pr. Prošla je grnjača, očistila cestu i uniištila bjelilo snijega.)

153.

UŠĆAVITI SE – upala sluzokože se od vrućine i prljavštine a i izreka za nekoga koji nije odavno vode vidio (pr. Ušćavio se ne možeš mu doći blizu.)

154.

MASLENICA – pita od tijesta prelivena sa vrućom vodom u kojoj je doista jako malo masti (pr. Pečem pitu maslenicu da naranim Ostojicu.)

155.

OBADATI SE – krave se obadaju kada ih za ljetnjih vrućina napadnu obadi, mušice, komarci (pr. Kad smo bili djeca jedanput smo zaobadali krave zujeći blizu njih: zzzzzzzzzzzzzzzz te bi krave podigle rep i više ih nitko ne bi mogao zaustaviti. Poslije strogih opomena da će biti batina više se nismo usuđivali činiti zaobadavanje)

156.

MESARA – svinjokolja,koljinje; klanje svinja u jesen, pred zimu (pr. Najpreči ti je onaj koji ti dolazi na mesaru – znao je govoriti otac.)

157.

KUCANJA – pravo značenje je parenje pasa kada kuja skuplja oko sebe ćukove a svilajsko preneseno značenje bijaše kada se oko neke cure roje momci (pr. Eno opet kucanja kod česme.)

158.

ĐERMA – ili đeram, drveno klatilo kojim se grabi voda iz bunara (pr. Ostalo je još malo đermova u Svilaju i okolici.)

159.

FALINKA – mana, nešto što fali na nekoj osobi ili marvinčetu (pr. Imao je jednu falinku, nije bio bogata roda.)

160.

NABRAJATI – naricati, oplakivati mrtve pjevajući žalopojku (pr. Nabrajati dobro nije znala svaka žena nego samo one "pjesnički" nadarene koje su znale cijelu dušu izliti riječima. Tog je običaja nestalo kad je Svilaja u ratu nestalo, tako se meni čini, mada moram priznati kako nisam odavno prolazio pokraj svilajskog groblja.)

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 15

preuzeto sa portala: GAREVAC.NET  PORATNI GAREVAC: VODIR I BELEGIJA 

141.

ROSULJA – kiša ista kao i spužara koja pada u ostalim toplim mjesecima (pr. Kad bi počela padati rosulja nisam smio goniti krave kući jer bi me izgrdili govoreći mi da nisam od šećera pa da ću se istopiti.)

142.

ĆERPIĆI – nepečena, sirova cigla ( Sedamdesetih kad su se počeli vraćati gastarbajteri i donositi devize nestalo je iz našeg sela kuća zidanih ćerpićima.)

143.

VALJCI – u građevini valjana glina pomiješana sa slamom od koje se pravio plafon u kućama (pr. Kad bismo spremali kuruz na tavan otac bi me uvijek opominjao gazi po gredama da ne propadnu valjci.)

144.

DIREK – u građevini vertikalna drvena greda ( pr. Naša stara kuća je bila je zidana između direka i ostala je nesrušena kad su '92 sravnili sa zemljom crkvu koja je bila preko puta.)

145.

BELEGIJA – kamen za oštrenje kose (pr. Kad bi kosac izvukao belegiju iz vodijera čula bi se pjesma oštrenja kose. )

146.

SVRĆATI – skretati (pr. Svrnio je konje da izbjegne vagaš pa je privrnio cijeli voz sijena.)

147.

KOTLUŠA – kazanica, oranija; velika posuda u kojoj se topila mast ili kuhao napoj za svinje, ili upotrjebljavalo za slične svrhe (pr. Mene bi na mesarama zapalo vrtjeti se oko kotluše topeći maslo plačući od dima.)

148.

ORANIJA – isto što i kotluša (pr. U novije vrijeme bi oraniju sa mašću stavljali na staru gumu od auta da se ne privrne maslo.)

149.

PUTAR – cestar, radnik koji je održavao makadamske ceste (pr. Putar Anto je često navraćao kod nas i uvijek bi bio pun raznoraznih priča.)

150.

TUK – kut, ugao (pr. U Barici babe Ruže bio je jedan tuk koji je produživao njivu za desetak metara.)

YANK SE MAO: Folk Se Mao

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 14

131.

SEĆIJA – nizak krevet sa stroškom (slamnjačom) kao madracem (pr. Kad nam se rodila sestra onda je baba Zeka bila došla u našu kuću tkati ćilim na stanu što je za mene bilo vrlo interesantno a pogotovo skakati po sećiji gdje je ona spavala.)

132.

STROŽAK – madrac od slame, slamnjača (pr. Spavati na strožku je prava umjetnost za onoga tko se naučio spavati na udobnim madracima.)

133.

ŽIVOKA – živoka je  horizontalni dio leta, (pr. Moj otac je živoke pravio cijepajući po dužini bagremovo drvo prečnika 8 – 10 cm, ali je poslije iz takve živoke bila muka izvaditi ekser.)

134.

LETO - leto je dio tarabe na koji se ekserima učvršćuju tarabnjače. (pr. Leto bi sezalo od babka do babka, otprilike 2,5 – 3 m, te se moglo olako ukloniti ako bi trebalo proći kroz tarabu.)

135.

TARABNJAČA – je dio tarabe (pr. Kad bi došlo do gužve u selu onda bi se sukobljeni  dohvatili najbližih tarabnjača pa opleti gdje ko koga stigne. Sreća je da se tarabnjače u ono doba nisu pravile od hrastovine nego od toplovine.)

136.

TARABA – ograda (pr. Nije malo pjesama u kojima se pjeva: ‘zbog tebe sam tarabe preskako’ ali bi taj poduhvat preskakanja preko taraba ponekad imao i neslavni završetak poderanog tura ili glave zaronite u jarčić pored tarabe.)

137.

LOGA – posteljica, rodilo, košuljica, placenta = kod marve (pr. Kad bi se otelila krava ili oprasila krmača onda bi trebalo logu zakopati negdje da je ne razvlače ćukovi. Kad bi krmača bacila logu to je značilo da nema više praščića, a nekad ih je znalo biti i više nego li je sisa. Onda bi se trinaesto ili oni praščići što ih je više othranjivali na dudu sa kravljim mlijekom, što je ponekad i uspijevalo.)

138.

VIGANJ – kovačeva radionica koja je imala cijeli niz svojih alatljika sa posebnim nazivima  ( pr. Došao je potkovati konja ali pošto u vignju nije našao nikog otišao je u kuću tražiti kovača i potkivača.)

139.

VEŠTET – Isto što i viganj, kovačka radionica (pr. Majstor nije izlazio iz vešteta doklegod ne bi posao obavio. Sve je vrcalo i sijevalo i zvonilo bi ko sa crkvenog tornja.)

140.

PLJEVA – isitnjeni dijelovi slame i klasja koji bi ostali ispod treša (vršalice) prilikom vršidbe šenice, ječma ili raži (pr. Nekada se govorilo biće para ko pljeve, a sad više nema pljeve nego su ostale samo pare.)

PREUZETO SA: Posavina. org

ove stihove preuzeo sam odavde:


http://www.posavina.org/kultura/posavina-u-stihu.html?start=10

pogledajte kako pjesnik MIJO VIDAKOVIC detaljno opisuje nekadasnju perilicu
vrlo je vazno znati da je postojalo i neko drugo doba
ne zaboravimo
_____________________________

PRANJE RUBLJA

Malo mladih, sad bih znalo
kako je se rublje pralo,
odjeća je tada prana,
i sušena po tri dana!

Deterdžent, drag i mio,
pepeo, je njima bio!
Al’ idemo krenut sada,
od početka ovog rada!

Kad nakupi se odjeće,
u parjenicu, tad se meće.
Onda zna po petnaest sati,
sva odjeća tu ostati.

Parjenicu, Bogu hvala,
svaka kuća, je imala.
A tada se one rade,
od vrbove vel’ke klade!

Može  i drugo drvo neko,
samo mora biti meko.
Još se mora dobro znati,
to iznutra izoblati!

Pa kada se rublje pere,
da se nešto ne podere.
Parjenicu svatko radi,
kol’ko ima se čeljadi.

Gdje se više robe meće,
tad se uzme drvo veće.
Tu se lijepo rublje prvo,
reda u to šuplje drvo!

Kad se roba sva postere,
u parjenicu da se pere.
Tad se uzme lukšije,
pa po robi se prosije
vrelom vodom se zalije.

Prekriju se sad te stvari,
da unutra to se pari.
To do jutra sve se pusti,
prljavštinu da otpusti.
Drugi dan se ovo radi,
najprije se rublje vadi.
Pa se onda stavi prvo,
il’ na kamen il’ na drvo.

Ali mora biti čisto,
a i to se gleda isto.
Da je gore glatko, ravno,
tako se je pralo davno.

Tad se mora sve to skupa,
sa prakljačom da izlupa.
Kad se dobro to izmlati,
u korito tad se vrati.

Pa se opet tu ispere,
i ponovo na kamen stere.
Pa prakljačom opet mlati,
u korito zatim vrati.

Ritual je bio cijeli,
dok se rublje ne izbijeli.
To je bilo do nedavno,
a još prije toga davno.

Žene su na rijeci prale,
čak su nekad zimi znale.
Led probijat i tu prati,
pričala mi moja mati.

Da je čula od starije,
kako je se prije.
Dogovore tad se žene,
kad na rijeku da se krene.

I tamo se rublje mlati,
zna potrajat i par sati.
U tom poslu, muci, radu
I zapjevat one znadu.

A treći dan braćo mila,
kada roba se sušila,
tad taraba gdje je bila
sva se robom popunila.

Po sokaku rublje miri,
I miris se luga širi.
A kad bude sve to suho,
odvaja se misno ruho.

Pa se negdje stisne, ravna,
to je bila pegla davna.
I u ormar tad se meće,
pa na novi pos’o kreće


Stihovi: Mijo Vidaković