MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 14

131.

SEĆIJA – nizak krevet sa stroškom (slamnjačom) kao madracem (pr. Kad nam se rodila sestra onda je baba Zeka bila došla u našu kuću tkati ćilim na stanu što je za mene bilo vrlo interesantno a pogotovo skakati po sećiji gdje je ona spavala.)

132.

STROŽAK – madrac od slame, slamnjača (pr. Spavati na strožku je prava umjetnost za onoga tko se naučio spavati na udobnim madracima.)

133.

ŽIVOKA – živoka je  horizontalni dio leta, (pr. Moj otac je živoke pravio cijepajući po dužini bagremovo drvo prečnika 8 – 10 cm, ali je poslije iz takve živoke bila muka izvaditi ekser.)

134.

LETO - leto je dio tarabe na koji se ekserima učvršćuju tarabnjače. (pr. Leto bi sezalo od babka do babka, otprilike 2,5 – 3 m, te se moglo olako ukloniti ako bi trebalo proći kroz tarabu.)

135.

TARABNJAČA – je dio tarabe (pr. Kad bi došlo do gužve u selu onda bi se sukobljeni  dohvatili najbližih tarabnjača pa opleti gdje ko koga stigne. Sreća je da se tarabnjače u ono doba nisu pravile od hrastovine nego od toplovine.)

136.

TARABA – ograda (pr. Nije malo pjesama u kojima se pjeva: ‘zbog tebe sam tarabe preskako’ ali bi taj poduhvat preskakanja preko taraba ponekad imao i neslavni završetak poderanog tura ili glave zaronite u jarčić pored tarabe.)

137.

LOGA – posteljica, rodilo, košuljica, placenta = kod marve (pr. Kad bi se otelila krava ili oprasila krmača onda bi trebalo logu zakopati negdje da je ne razvlače ćukovi. Kad bi krmača bacila logu to je značilo da nema više praščića, a nekad ih je znalo biti i više nego li je sisa. Onda bi se trinaesto ili oni praščići što ih je više othranjivali na dudu sa kravljim mlijekom, što je ponekad i uspijevalo.)

138.

VIGANJ – kovačeva radionica koja je imala cijeli niz svojih alatljika sa posebnim nazivima  ( pr. Došao je potkovati konja ali pošto u vignju nije našao nikog otišao je u kuću tražiti kovača i potkivača.)

139.

VEŠTET – Isto što i viganj, kovačka radionica (pr. Majstor nije izlazio iz vešteta doklegod ne bi posao obavio. Sve je vrcalo i sijevalo i zvonilo bi ko sa crkvenog tornja.)

140.

PLJEVA – isitnjeni dijelovi slame i klasja koji bi ostali ispod treša (vršalice) prilikom vršidbe šenice, ječma ili raži (pr. Nekada se govorilo biće para ko pljeve, a sad više nema pljeve nego su ostale samo pare.)