TURISTIČKI VODIČ KROZ SVILAJ

                                         foto fm

(godine sedamdesete)

Izlazeći iz dvorišta (avlije) kroz drvenu kapiju ispred mene se nalazi ogromna stara crkva (srušena 1992. godine). Stari prašnjavi ili blatni put prolazi pored Česme - bunara koji se sada nalazi u crkvenom dvorištu. S desne strane naše kapije je viganj, kovačka radnja kovača Ilije Grgića, već sedamdesetih posao je preuzeo njegov sin Mijo, zvani Gigan. Često sam sjedio na babku od naše kapije i gledao kako tetak Mijo potkiva konje. Bijaše to malena radionica sa velikim nakovanjem u sredinu a nasuprot ulazu bijaše također veliki mijeh za raspuhivanje vatre. Pored babka bijaše i veliko stablo oraha koje davaše hladovinu. Zatim je išla kuća na čijem jugo-zapadnom ćošku bila visoka topola koju je jedanput izrezao Pičija s motorkom. Idući prema školi uz kraj (što bi danas značilo pješačka staza), prije Česme, je bio jedan kamen koji je bio gladak,  neispisan. Ne znam mu porijekla niti da li je uklonjen prilikom gradnje novog asvaltiranog puta. Uz kamen je bila bandera na koju bi se uspuzavali medvjedi koje su vodali cigani s bubnjem pa su još i plesali za neku nagradicu u hrani.

Česma je bila aktivni bunar gdje se moglo zgrabite vode vrteći jedan kotač od šinskih kola što je nama djeci bila velika zabava. Voda se izlivala u udubljenje unutar bunara i kroz željeznu cijev izlazila u betonsko korito gdje se mogla pojiti marva. Nama je to korito služilo i za pucanje topova od blata, igra koja se odraslima nije sviđalo jer bi osim korita zablatili i odjeću.

Iza Česme na lijevo je put prema groblju, Nevoljici i Vrbovcu. Tim putem su do rata išli sprovodi koji su krećali od kuće pokojnika.

Odmah iza raskršća je bila Bušćanica (Bršćanica), od mog rođenja već neaktivan potok, ali je svejedno bila jedna velika japaga gdje smo se po zimi klizali a po ljeti bilo kupalište gusaka i pataka. S lijeve strane je bio utvaj (ledina ili ničija zemlja) sve do državnih koševa koji su bili uz kanal. Bila su dva dugačka  koša za kukuruz i po mojoj dječjoj procjeni duži od 50 metara, a meni se činilo više i od stotinu metara.

Nizvodno uz kanal na Fatarevoj zemlji bio je betonski bunker iz drugog svjetskog rata,  danas zatrpan zemljom.

S druge strane kanala je bio magazin, pa onda zadruga gdje je bila prodavnica a iza je bila mljekara i još nekakve kancelarije, čini mi se i matični ured. Zatim je dolazila stara škola, također srušena u ratu. U njoj je bilo 8 učionica do izgradnje nove škole. Poslije su se u staru školu uselile pošta i banka. Školski hodnik i zadnja učionica u prizemlju su korišteni mnogo puta kao kino dvorana, a isto tako i kao diskoteka i sala za igranke. Da ne spominjem ostale funkcije tog prostora koje su bile mnogovrsne. Iza škole su bila igrališta, najdraži dio škole većine đaka. 

A iza igrališta su bili stanovi (4) za učitelje.

Ispred škole, u prigodnom parkiću je bio spomenik s petokrakom NOB-u, vandaliziran u ratu, i danas vidljivi ostacima tog spomenika.

S desne strane iza starog korita Bušćanice bile su dvije kuće Ravnjaka zvanih Bjelkini i jedna Grgića - Stjepana Ribičina - autora nekih pjesama za Svilajske zvuke. Na njegovom placu pored puta su bile trešnje kojima su djeca kidale grane kradući ih kad su bile zrele. Kod Bušćanice je bio Bjelkin bunar u koji je u toku 2 svjetskog rata pobacano oružje pa je zasut, tako se govorilo pa su dječaci iz okolice bili započeli iskopavanje ali bez arheoloških rezultata. 

Između Ribičine kuće i kanala bila je njiva (Matića) određena za stočnu pijacu svakog ponedjeljka. E da, Svilaj i okolica su imali toliko stočnog fonda da su svaki ponedjeljak tu bili prisutni Rifo i Ruto,

nakupci iz Odžaka. I naravno, ne samo oni, već jedno šarenilo koji je imalo kulminaciju pred rat, a gdje je dolazilo i  puno slavonaca, iz sada susjedne države Hrvatske. Po kanalskom nasipu se išlo prečac na Strnjak, preko Zateca.

Iza kanala je bila Bojdina kuća i još nečija iz te familije koju su kasnije kupili Bedo i Bahrija i preselili slastičarnu Budva.

Poslije je slijedila kuća Tete Ane koja je čistila školu, bila podbornica. A iza kuće babe Kaje Pirčeve je igralište nogometnog kluba Mladost koja je uvijek prala njihove dresove.

CRTICE IZ SVILAJSKE PROŠLOSTI

 

               foto: kanal blizu ušća u Savu

PRIČA O ONOM KOJEG SU TURCI OTELI

Jukići, loza Malanova

Svjedočanstvo Ruže Matanović rođene Jukić (razgovarao njezin sin Stjepan)

Tko je bio tebi taj koga su Turci  odveli u zatvor, u ropstvu?

To je bio moj pradjed. 

Ti si 1943. godište, onda bi mogao biti oko 1850. rođen? 

Možda još stariji. Moj tata je bio 1899.godište. 

Kako se zvao taj tvoj pradjed?

Joj, ne znam možda Stjepan.

 

Zašto su ga Turci zatvorili?

I to ne znam točno. Znam samo da je bio zatvoren puno godina u samici. 

U kojem mjestu?

Ne znam točno, ako nije u Tuzli.

Je li znaš koliko je imao djece? 

On je imao jednoga sina koji je rođen rasječene usne i njegova majka je rekla bolje da je umro nego što se takav rodio i kad je imao 20 godina taj momak je umro.

Znači tada nije imao djece? 

Bio je oženjen iz kuće Babića iz Gornjeg Svilaja. On je završio u tamnici. 

Kako je to onda krenulo? 

Došao je jedan Turčin iz Bosne. Oni su uvijek sumnjali da je on živ. Taj Turčin je rekao tako i tako. Rekao je da zna gdje je taj čovjek i da će ga izvaditi iz tamnice ako ćemo dati 100 dukata i moj pokojni otac priča da oni nisu mogli sami nakupiti 100 dukata već su svi Jukići prodali blago da bi skupili 100 dukata i onda je taj Turčin poveo sa sobom dva čovjeka iz sela, najvjerojatnije da su bili Jukići. I onda kad su ga izvadili iz tamnice vodili su ga da ga obriju jer je bio zarastao i bio je zapušten i slab.

Turčin što je uzeo 100 dukata je platio i oni su tamo prenoćili i ujutru su krenuli sa njime kući.

Taj Turčin dao im je tri dukata da se mogu vratiti, morali su negdje prenoćiti. 

On je nakon povratka živio još godinu dana i moja prabaka je rodila moga djeda. A on se zvao Ivan. Zvali su ga mali, nije bio malen nego je bio mlađi, a drugi Ivan čiče Peje je bio stariji, pa zato su njega zvali mali, otuda Malanovi.A bio je velik, visok. Kad je nakon godinu dana od povratka iz tamnice pradjed umro tada je dijete, djeda Ivana došla čuvati neka strina Mara jer nije išla sa svojim pastorcima. Mati od djeda Ivana, moja prababa, bila je mlada i znali su da će se preudati, zato je ona došla čuvati mog djeda Ivana malog. 

Ta prabaka ona je spavala u udžeri i jedanput čuju dijete plače pa stric od mog djeda kaže  strini Mari idi prigledaj zašto dijete plače a kad je ona došla tamo, a dijete samo  a u Ninkovića dvorištu kolo igra i šargija svira, prababa se preudala u Ninkoviće i  tamo je rodila još tri sina i jednu kćerku. Moj djed kaže da je često provirivao u to dvorište, a njega je othranio stric i strina koji nisu imali djece.

Djed se oženio iz kuće Ćutunića i imao je šest sinova i dvije kćeri.

Jedan sin je umro a pet je živih. Najstariji je Anto što je bio u Oprisavcima. Drugi je Stjepan, treći  Ilija, onda je bio Blaž zvani Blažan a koji je vozio i skelu, peti je bio Mato koji je poginuo u drugom svjetskom ratu, te kćerke Anica i Kata.

21 mali rječnik egzotičnih riječi

 

200.

UPUTITI – ukolijenčiti, obično kravu (ili rjeđe konja), svezati mu lancem ili štrikom nogu ispod koljena sa glavom, kod krave obično za rogove, tako da se uputitoj životinji sputa pokretnost da ne može ići praviti štetu po zasađenim poljima (pr. Mi smo malo puta putili krave, i to sam onda ako bismo ih zatvarali u pašnjak, to znači u neku njivu koja je bila zatvorena bodljikavom žicom.)

 

201.

UKOLIJENČITI – vidi uputiti (pr. Na Kruščiku sam vidio i ukolijenčene konje, tj kobile koje su imali i čiko Mato i čiko Stijepo, dok bi ždrijebad trčala oko njih.)

 

202.

DUVAR – zid (pr. U našoj staroj kući  duvari  su bili zidani između direka.)

 

203.

MEĐA – crta koja razdvaja dva zemljišna posjeda (pr. Oko mnogih njiva međe su bile dobro zarasle tako da je bilo puno hladovine.)

 

204.

MAŠNJAV – pljesniv (pr. Taj kruv je pomašnjavio, vidiš da je sav pozelenio.)

 

205.

PRAKARATOR – čovjek koji u crkvi kupi lemunziju (dar za crkvu) i uglavnom je crkveno aktivan. (pr. Sa parokom je išao jedan prakarator kad bi se svetile kuće iza Božića.)

 

206.

BAŠKA – osim što, posebno što, unatoč što (pr. Baška njemu što će ti dati a baška to što on priča.)

 

207.

RASKRČMITI – (razkrčmiti), rasprodati ili razdijeliti ili pozavršavati započeto a što se ne može odgađati (pr. Mirko je zaklao jutros jalovu kravu i do podne je raskrčmio sve meso.)

 

208.

RINGIŠPIL – (ringilšpil) vrteška, dio luna parka (pr. Za Pozarić i za Jurjevo cigani su postavljali na Josu ili na Kruščiku (a neki put i "kod škole" – tj kod lipa gje je nekad bila škola a danas je omladinski dom)  i ringišpile osim ostalih mamipara i šatri, Najzanimljivije su bile stolice samice, koje nisu bile svezane sa ostalima, pa bi onaj/ona koji su voljeli vrtoglavost sjedali na nju a posluživači ringišpila bi ih zatežući lanac bacali nebu pod oblake uz sveopću dreku i galamu sa razglasa.)

 

209.

OTUČAK – ostatak kukuruzovog klipa sa kojeg su orunita/iskomana sva zrna kukuruza. (pr. Kad sam bio mali imali smo umjesto lego slagalica otučke od kojih smo radili i sastavljali sve što bi nam mašta prišapnula, a poslije su bili, onakvi suhi, odlična potpala za vatru, a i ubrzavajuće gorivo ako bi nabrzinu trebalo skuvatii kavu i slično.)

 

 

 

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 20

 

SEPETIĆ NAPRAVLJEN U ITALIJI (Vittorio Veneto)

190.

KOMAČ – naprava uz čiju se pomoć ručno komao, runio, mrvio kukuruz tj odvajala bi se zrna kukuruza sa klipa pa bi ostajao samo otučak (pr. Mi smo imali mali i veliki komač, Mama je koristila mali a tata veliki, tako bi prokomali klip, to znači odvojili bi nekoliko redova kukuruza po cijeloj dužini i onda bismo mi djeca, i još tkogod ako bi pomagao, iskomali ostatak u polu ili kakav stari lonac ili legenj. Tako bi iskomali nekoliko sepeta kuruza koje bi skidali sa tavana ili donosili iz koša.)

 

191

ZUBAČA – brnjača; drljača; poljoprivredna alatka sa zupcima tj klinovima za ravnanje oranja (pr. Našu zubaču su vukle krave i obično bi se stavilo malo nekog tereta da se bolje pozubi, a nekad sam taj teret znao biti ja što je bilo zabavno i drndavo.)

 

192.

GREBLJE – groblje (pr. Kad sam išao čuvati krave u Stojnu izdaleka bih čuo kako neke žene nabrajaju za svojim dragim pokojnikom.)

 

193.

VREBAC – vrabac (pr. Vidio sam više puta kako mačka ulovi vrepca.)

 

194.

BAGLIĆ – mala hrpica sijena, mali plast (pr. Baglići bi se pravili uzduž otkosa  pa bi se prinosili na podvorima te bi se dilo veliko sijeno na pola njive.)

 

195.

PODVORE – suho zaoštreno drvo promjera 4-5 cm, dužine 3-4 metra koje je služilo za prenošenje baglića (pr. Podvore bi morale biti zašiljene s jedne strane da bi se dobro moga poduhvatiti baglić.)

 

196.

DITI –  1. složiti sijeno u čvrstu solidnu hrpu koja završava kao kupola da ne prokisne; 2. napuniti svinjska ili goveđa crijeva mljevenim ili isjeckanim mesom za proizvesti kobasicu, kuljen ili kuljenovu seku. (pr. Nije svatko znao diti i saditi sijeno. Oko stožine je bilo lakše. Isto tako i diti kobasice, kuljene je zahtijevalo veliku odgovornost.)

 

197.

CRLJENO – crveno (pr. Kod babe Zelenkuše se moglo kupiti raznozaznih boja: plavuškana, crljena, čičkova, lugava, golubija, kavena...)

 

198.

PIRNIČ – riža (pr. Poslala sam, seko draga, Ružu Babegare da mi donese kilu pirniča.)

 

199.

UJA – (huja); bijes (pr. Kad ga uvati uja bolje da mu nisi blizu.)

 

Svilajske i druge priče

Preuzmi  OVDJE  besplatno u pdf formatu prve SVILAJSKE I DRUGE PRIČE 

Uskoro dolaze i druga izdanja (uz Božju pomoć)

MALI RJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI (19)

 

              moj tata peče rakiju

180.

TAMAN – onoliko koliko je potrebno, po mjeri (pr.  Taman si dobro došao, trebaš nam pomoć dignut gredu.)

 

181.

ŠIRA – sok koji se stvara prilikom vrenja kod skupljunih i izgacanih šljiva koje se nalaze u kaci. (pr. Ako je kaca pripuna onda zna izlazit šira i valja onda odgrabljivati da ne propadne.)

 

182.

DEDER – uzvik (naređenja), poštapalica (pr. Deder, dodaj mi kocku šećera da zasladim kavu.)

 

183.

MENGELE – škripac (po tatinom tumačenju – meni značenje nije preveć poznato) [pr. Negdje sam čini mi se čitao da u mengele su stezali ruke i noge onih koje su željeli mučiti, šibati...]

 

184.

BENEDATI – bezglavo, bezrepo pričanje, ogovaranje (pr. Pusti ti njega, on samo beneda.)

 

185.

GRICKALICA -  noktarica, spravica za rezanje noktiju (pr. Znam da je tata išao babi Ivki sjeći nokte i nije uspijevao ni grickalicom ni makazama, nego je koristio kovačka kliješta iz vignja djeda Ilije.)

 

186.

JENGA – učesnica u svatovima iz bliže mladoženjine rodbine a koja je zadužena za pjesmu i opće veselje. (pr. Strina Mara mi je uvijek govorila, ajd se ženi da budem jenga.)

 

187.

PATOKA – slaba rakija, nusproizvod u tijeku destilacije koji sadrži manji postotak alkohola (pr. Moj tata, kad bi pekao rakiju, vatao je patoku poslije one rakije koja gori, pa bi je ubacivao u sljedeći kazan sa komom.)

 

188.

KOM – tekućina, sa ostacima voća, koja je odradila proces vrenja i iz koje se peče rakija, a također i već prokuhana tekućina koja bi se bacala na đubre ili u predodređenu jamicu. (pr. Tata i brat su uz svinjac izlili od betona jedan veliki spremnik u koji smo izlivali prokuhani kom koji se poslije malo pomalo davao svinjama.)

 

189.

RECOPIS – recept tj ljekarska ispisana potvrda za potraživanje lijekova (pr Na recopisu je bilo ispisano nešto što su znali pročitati samo doktor i oni u apoteci.)

 

 

SVILAJSKA OBITELJ

 Kako je mama pripremala lukšiju i okuhavala bijeli veš u parijenci.

Ovako sam opisao parijence, prakljaču i lukšiju, objavljeno na ovom istom blogu, a zapisano početkom 90-tih, netom prije rata, u RIJEČNIKU EGZOTIČNIH RIJEČI, tako bijah nazvao onu prvotnu bilježnicu:

28.

PRAKLJAČA – drvena naprava koja služi kao pomagalo prilikom izbjeljivanja rublja.. Istesana je u obliku krova na dvi vode sa okruglom ručkom, dok je donja ploha ravna i sa njome se tuklo po rublju (pr. Kako se samo mlatilo sa onom prakljačom po rubinama da je sve zvečalo.)

29.

PARIJENCA – naprava koja je služila za zaparivanje rublja. Rublje bi se zajedno sa lugom (pepel) od drva složilo u parijencu i onda bi se preko toga sipala kuvajuća voda (ako me sjećanje dobro služi). Izrađena je od šupljeg drveta, u obliku cijevi, visine najviše do jednog metra (pr.Moraću pitati mamu je l’ se lug stavljao i u lukšiju kao i u parijencu.)

113.

LUKŠIJA – sredstvo za pranje kose u prijašnja vremena, ono što bi danas bio šampon ( pr. Lukšija se pravi ovako: provriješ vodu i u nju sipaš lug pa pustiš da se oladi, zatim to procijediš i eto ti prirodnog šampona koji su koristile tvoje bake.)

Teško je zaboraviti te značajne radnje kojima sam u ranom djetinjstvu bio asistent. Sjećam se naše parijence i prakljače.

Ja sam bio jako malen da bih sve detalje pohvatao, ali sam zato našao vrlo precizan i preciozan zapis garevačkog svećenika Ante Burića na portalu župe Garevac:

http://arhiva.garevac.net/tekst/359/?fbclid=IwAR3yrPrFL9wn4pjFxHlggU5Y1VN82XOS3ikfMjLP0ckGLHbFhS_SX0JLhOw

Otkano laneno ili konopljeno platno bilo je grubo i neprikladno za uporabu. Stoga je trebalo, prije nego se upotrijebi, smekšati ga i ubijeliti. U ono vrijeme nije bilo današnjih strojeva za pranje rublje ni izbjeljivača, ni omekšivača ni deterdženata. Trebalo se snaći. A snalazilo se tako da se platno stavljalo u parjenicu. Parijenca je bila drvena cijev promjera sedamdesetak centimetara i visine oko jednog metra. Napravljena je na vrlo jednostavan način. Negdje uz rijeku Bosnu otsječena je velika topola ili vrba. Prepilana je na rečenu visinu i sredina joj je izdubljena tako da je ostao obod debeo oko pet centimetara. Eto to je bio preteča današnjeg stroja za pranje rublja. U blizini bunara na zemlju postavljene su podnice (daske) a na njih jednim otvorom prema dolje parijenca. U šupljinu parijenice naslagano je i nagnjeteno novootkano platno. U isto vrijeme stavljen je kotao vode da proključa (u Garevcu se govorilo da provrije). Kada je voda provrila u nju je sasut pepeo od drva (ne od uglja). Tako je napravljena lukšija. Potom je lukšija izlivena u parijencu i sve je poklopljeno poklopcem. Tako pokišeljeno platno ostavljeno je da prenoći. Sutradan je platno izvađeno iz parijenice i dobro isprano. Platno se pralo prakljačom (plosnat komad drveta s drškom kojim se udara rublje kad se pere. HER) i po nekoliko puta ispiralo u čistoj vodi. Nakon toga ponovno je stavljano u parijencu i ponovno ispirano. Proces se ponavljao po nekoliko puta. Kada je tako nekoliko puta popareno i isprano, platno bi se navečer prostiralo po čistom snijegu, kojeg u ono vrijeme zimi nije nedostajalo, da izmrzne. I ovaj proces ponavljao se kroz nekoliko noći. Tek tako obrađeno platno moglo se upotrijebiti za košulje «prēđe».

To je doista značajan tekst znalca. Ja se sjećam  kako je mama slagala čaršave i skutije u parijence. U ono vrijeme drugih tkanina koje smo koristili te vrste nije bilo u našoj kući. Možda kakva bijela košulja ili gaće se također okuhavahu, ali nisam siguran da se industrijska roba mogla prati na taj način. Sjećam se i lukšije od luga te da je mama prala i kosu u toj lukšiji. A lug je morao biti od čistog, mekog drveta, to  jest  vrba ili topola.

 Za pranje je trebalo i korito a nama je Iva Koljić iz Slavonije pravio to betonsko korito da bi se na njemu moglo tući prakljačom. A to je korito imalo i drugih namjena,  osim za pranje, kupanje (po vrućini) i krave su pile iz njega vraćajući se sa paše. Skoro svaka kuća u Svilaju ga je imala. Tijekom rata ('92-'95) okupatori i pljačkaši su odvezli sva ta korita za negdje praviti barikade... tako su nestale i parijence i prakljačo i sve što su generacije svilajaca sačuvale,  napravile, izmislile...

foto preuzeta sa:

 https://tehnika.lzmk.hr/njega-tekstila/

Parijenca i prakljača su brzo bili izašli iz upotrebe jer je bio došao "plavi radion" prašak za ručno pranje rublja tako da su i parijence i prakljačo i još mnogo toga otišli u većini slučajeva za ogrijevne potrebe dok je puno toga završilo i na Stružcima ili nekom drugom mjestu okolo sela gdje se bacali smeće

Iz vremena parijence moram napomenuti i glasanje grlice.

Naime, jedanput dok sam asistirao pranju sa prakljačom i parijencom čuo sam gukanje grlice i pitao sam mamu što govori grlica. Mama mi je rekla da govori "kupuj kruv kupuj kruv" jer je gladna. Ja sam u tom momentu jeo kruh i  bijah stavio nekoliko mrvica na dlan i pružio ih prema grlici govoreći: "nemoj ići kupovati kruv... evo... na jedi".