MOJ OTAC - PEJO MATANOVIĆ MATIČIN (PRANJKOV) 2 nastavak

ČIME SE BAVIO MOJ OTAC?

Bio je zemljoradnik i uzgajivač domaćih životinja. Kao i većina ondašnjih žitelja Svilaja i bliže okolice.

Tata je često napominjao da je nakon podjele obiteljske zadruge pripalo mu 5 duluma (pola hektara = 5000 kvadratnih metara) zemlje, a to je za ondašnje uvjete bilo ništa. Nije bilo dovoljno ni za uzgojiti malo kukuruza sa kojim bi uhranii jednu-dvi svinje za zimnicu i 5-6 pari kokoša kako bi imali friška jaja i nedjeljni ručak od starih koka ili pjetlića koje bi izlegla kvočka s proljeća. Tako da je išao kupovati zemlju. I raditi napola.

Okućnicu i kuću koju je kupio od Ilije (Ribičina) Grgić, oženjen našom najstarijom sestričnom Ivkom, isplatio je radeći na motici, tj kopajući po Slavoniji za dnevnicu. Nešto je dobio u miraz od Jagića. Radio je godinama napola Baricu babe Ruže i kad je bila odlučila prodati ju drugima ostao je kao popišan, razočaran...

Dokle mi sjećanje seže znam da smo imali zaprežna drvena kola koja su vozile naše krave. Bilo je nezaboravno voziti se na tim kolima koja su išla jako sporo i koja su nas služila do kupovine platona i traktora početkom 80-tih. Ja sam se kao momčić jako stidio te zaprege koja je bila ismijavana i na tv-u sa Dudekom u Gruntovčanima.

Tata je nakon definitivnog povratka iz Austrije sagradio veću štalu i svinjac i povećao broj životinja. Radio je marljivo i bez prestanka, prodavao mlijeko i ostale viškove proizvodnje i tako se životarilo. Znam da je jedne godine dobio neku diplomu jer je bio predao najviše mlijeka u zadrugu. A mlijeko smo nosili osim paroku i nekim učiteljima i slastičarima Bahriji i Bedi. Prodavao je i praščiće, telad (ponekad bi ugojio i bika), zatim bi redovno imao graha kuruzara, špica uz bundava, možda ponekad i krumpira, kukuruza, pšenice, ječma ... toga se ne sjećam. Sestra Ivanka kaže da se ovo potonje nije prodavala jer je trebalo nahraniti mnoga grla domaće živeži.

Ma jedno sigurno znam: a to je da se rakije nije nikada nijedan litar prodao. A ispeklo bi se puno, 300 pa i više litara. Istina je isto da bi se pokoji litar potrošio na masiranje. Malo više bi se spremilo u tj otpremilo s gostima ili u goste. A najviše je išlo nedjeljom poslije mise: čiče, ujak, kumovi i druga čeljad bi se došla "pričestiti". Uvijek se "sipala" mala flaša, dvodecka ili trodecka, ali bi se išlo točiti  pofajn puta. Tako sam i ja još za ranog mladenaštva znao ići izvući tegljicom  iz bureta i natočiti u flašku. Buradi je bilo više i sva su stajala u ambaru (netko je ambar zvao udžera) pa bi tata rekao natoči iz ovog ili onog bureta.

(nastavak slijedi)

MOJ OTAC - Pejo Matanović Matičin (Pranjkov)

                                              foto: tata u Beču 70-tih godina prošlog stoljeća

   Pejo Matanović drugi sin Franje i Ivke (r. Ilić).

Rođen 03.09.1931. godine u Donjem Svilaju. Umro 22.02 1997. u bolnici u Požegi.
Od 1945. ostaje bez roditelja sa 4 brata i dvije sestre.
Dvije godine vojske proveo u Makedoniji služeći kao bolničar.
Oženjen od 1955. sa Anom (rođena Jagić), također iz Donjeg Svilaja. Imali su četvoro djece: Andrija (+1995}, Anto, Franjo i Ivanka.
1964. se dijeli zadružna obitelj i preseljava sa ognjišta blizu Kruščika uz Savu među Grgiće preko puta župne crkve Imena Marijina.
1969. odlazi 3 mjeseca u Njemačku (Wisbaden), poslije radi 2-3 godine u Austriji, prvo u Beču zatim u Grazu odakle se definitivno vraća sredinom 70-tih te se posvećuje poljoprivredi. 1992. ostavlja sve i zajedno sa obitelji bježi od smrti u Slavoniju, neki vrijeme u Kuzmici a zatim u Jakšiću gdje ga zatječe 1995. pogibija najstarijeg sina Andrije, a dvije godine iza umire od izljeva krvi u mozak prouzrokovanog visokim krvnim tlakom. Sahranjen na mjesnom groblju u Jakšiću.

                foto: tata i ja pečemo rakiju 1991.


Ja kao njegov sin ću pokušati dati svoje viđenje i prisjetiti se nekih za mene važnih detalja.
Bio je srednje visine (za naše krajeve: 165-170 cm), nikada prekomjerne težine, kosa mu je bila skoro crna dok nije posijedila i nije ju izgubio. Imao je i čvrste zube koje je također zadržao do smrti bez nekih posebnih zubarskih zahvata. Zapravo se ne sjećam da li je ikada i otišao zubaru ili je to obavljao kod djeda Bariše. A možda je imao i zlatni zub napravljen kod Ome u Odžaku.
U selu je svatko imao svoj nadimak tj primenjak po svilajskom govoru. Tata je imao primenjak Šironja, što je bilo po imenu vola ili po širi (sok od šljive u procesu fermentacije) to nikada nisa doznao.

U Svilaju e bilo najmanje 5-6 muškaraca sa imenom Pejo i prezimenom Matanović. Uz primenjak se zato stavljao još jedan pridjevak, primjerice iz koje grane Matanovića je Pejo. Tata je bio Matičin, drugi ke bio Markin, pa Tašin, pa Čarganov, Baričim….
Ovo je valjda bilo po nekoj babi Matiji (Matica), mada je tata htio zavesti drugi pridjevak govoreći da smo mi Pranjkovi – opet valjda po nekom djedu Franji.
A sa imenima i primenjacima nije završavalo tu, nego je netko imao i cijelu gomilu pridjevaka, pogotovo ako dotični ne bi se ljutio na dani mu primenjak. Tako je tata imao još primenjaka jer se i nije previše ljutio.
Bio je uglavnom veseljak i imao je diplomatsku žicu jer su ga često zvali da ide miriti posvađane. Sjećam se da je jedanput nečija kćerka bila pobjegla za momka muslimana u Odžak pa je tata išao u diplomaciju koja je trebala vratiti djevojku. Govorim o događajima iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Osim diplomatskih zaduženja zvali su ga da dođe opremiti, oprati, obrijati mrtvaca. Govorio je da to nije ništa strašno, da „mrtvi ne prde“ i u tim slučajevima nije imao predrasuda. Pomoglo mu je u tome i zvanje bolničara tijekom služenja vojnog roka, a uz ostalo je davao injekcije, davao zdravstvene savjete i slično.


Životna njegova priča govori da od djetinjstva bio naviknut teškom radu na polju, po štalama i drugdje.
1942. ostaje bez majke, koja po njegovom pričanju umire najvjerojatnije od zatrovanja krvi*. Drugorođeni od sedmoro djece preuzima teret obitelji jer najstariji čiko Mato nikada ne preuzima inicijative a ostali su bili maleni. Često nam je govorio kako bješe ranjen svjetlećim metkom  u koljeno što je ostalo bez posljedica jer se vjerojatno radilo o površinskoj rani. U istim bitkama za obranu kuće kao četrnaestgodišnji dječak vozio je na zaprežnim kolima ranjenike i poginule.

       foto: tata i mama u izbjeglištvu (travanj, 1995.)     

*ovdje sam izmijenio tekst jer je Ivanka, moja sestra, provjerila da je jedna druga žena (Janja, žena Bože) bila ranjena i podlegla.

 (nastavlja se)

           

             moja rodna kuća i dvorište stradali '92.      snimljeno '97.

 GOSPOĐA DONACIJA I GOSPOĐA DETONACIJA

devedeset druge

u svilajski riječnik

su ušle i riječi

detonacija

i donacija

moja pokojna tetka Matija

je znala govoriti

kad bi došao karitas i sl

došla detonacija

te da je devedeset druge

u srpnju

donacija raznijela crkvu


iz knjige RAZNORAZNE GOSPOĐE I TOČNA PITANJA

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 18.

                     obruč na kaci

171.

RUDA - to je u konjskom zapržnom vozilu isto što i volovskom pracijep samo što ruda stoji čvrsto

usađena i u nju se prežu konji dok pracijep pada na zemlju ako nije preko jarma oslonjen na volovske vratove. (pr. Trči kao ždrijebe prid rudu.)

172.

OBRUČ – steznik od željeza na drvenim kacama, čabrovima i buradima (pr. Obruč ce pravi od flaha debljine 3-5 mm i skiva se zakovicama na mjer te se natiče na kace, čabrove ili burad da drži duge na okupu. Kad se kaca ili bure ili čabar malo sasuše nabijaju se obruči. A kad se obruč ne može više nabijati onda majstor kačar rasijeca najširi obruč i steže ga.)

173.

OBOR – svinjac (pr. Uvečer smo zatvarali krmke u onaj naš stari drveni obor da ne provale preko noći ogradu.)

174.

UŠURA – način plaćanja u robi za neku učinjenu uslugu (pr Postojalo je pitanje: Je l melje za novac il za ušuru? Ušura je onaj dio brašna koji se daje vlasniku mlina za meljavu, ili dio rakije vlasniku kazana za za pečenje rakije, ili dio ovršene šenice, ječma, zobi itd vlasniku treša (mašine za vršenje) ili komu drugome za koju drugu učinjenu uslugu kad se plaća u naturi.)

175.

OVRATINE – dio njive oranice gdje se vraća zaprega (volovska ili konjska) kada ore, sije, proara, zubači... (pr. Kada bi netko trebao prijeći preko njive od komšije onda bi dotičnoga pitao jel more preko ovratina da priveze voz sijena ili štogod drugo.)

176.

TOZ – također i toc, talog od kave (pr. U vrijeme čuvene jugoslavenske krize kad nije bilo ni praška ni kave bilo je onih koji su znali prosušiti toz pa ponovo skuvati kavu.)

177.

TRULJA – 1. krpa, dronjak, kod nas u kući i kuhinjska krpa – otarak; 2. trúlja (naglasak kao u riječi trudna) dio narodne nošnje sa tim nazivom u našem kraju (pr. Dodaj mi trulju da izvadim kruh iz krušnice. Otac mi je pričao da je njegova mati, moja baba koju nikada upoznao nisam, imala neku lijepu trúlju.)

178.

OTARAK – kuhinjska krpa često izvezena narodnim motivima (pr. Daj mi otarak, ruke su mi mokre.)

179.

KOŠ – kuruzana, čardak, spremište za kukuruz napravljen od drveta, širine maksimalno do 1 metar, uglavnom manje, da se kuruz može dobro sušiti. Visina 2 metra i više a dužine različite. (pr. Zadružni, to jest državni koševi u Svilaju su bili uz kanal, gdje je danas stovarište pokojnogAndrije Fatareva, i bili su dugački. Meni kao djetetu su se činili dugački pola kilometra, i čini mise da su obadva koša bila

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 17

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 17

DOLAZAK PRIJERATNE KOMPE U SVILAJU (02.04. 1992.)

161.

SVJETLICA – munja, sijevanje (pr. Kod nas u Svilaju poslije sijeva svjetlice bijaše običaj reći "miso sveto".)

162.

BUTICA – šunka, kaže se i but ( pr. Jedna butica se kuva za Uskrs da bude posvećena a druga će se načeti kad se bude kosila trava zajedno sa kuljenom.)

163.

PLEĆKA – dio svinje iznad prednjih nogu koji se kod nas suši u sušarama (pr. Na plećki je bilo malo mesa i brzo bi nož udario u kost, ali je zato uvijek bilo jako ukusno jer bi se osušilo dobro.)

164.

ŽNJUT – koljenica, buncek (pr. Kad se skuha žnjut u kiselom kupuso ne znaš šta je bolje: da l kupus da l žnjut.)

165.

PEKA – ribica, vješalica; mišić u svinje koji ide uzduž kičme (pr. Peka bi se brzo osušila ali je svejedno bila dobra i malo prodimljena pa ispržena na tavi.)

166.

PENTA – motor koji pokreće čamac; najvjerojatnije smo dobili taj naziv po nekoj marki (pr. Tko se ne sjeća kompe i Pave kad je sa čamcom koji je pokretala penta prevozio konjske zaprege.)

167.

TREŠ – stroj za vršidbu (vidi mašina), moguće je bilo čuti i dreš (pr. Treš vrši cijeli dan a šenica teče ko voda iz izvora.)

168.

LIJEVČA – dio zaprežnih kola koji povezuje kotač sa bočnom stranicom; može biti drvena ili od željeza (pr. Čuo sam da bi se znalo desiti u stara vremena kad bi došlo do tuče da su se upotrijebljavale i lijevče.)

169.

ŽBICA – dio kotča, zrake koje izlaze iz sredine kotača i završavaju na njegovu kraju (pr. Žbica je žbica, to sam bio pronašao i u "Satiru" A. M. Reljkovića.)

170.

ŠARAGE – prednje i zadne stranice u zaprežnih kola (pr Zadnje šarage se mogu spustiti pa je milina na njima sjediti i voziti se.)

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 16

foto preuzeta sa:
www.zovicani.com

151.

BUŠARI – maškare (pr. Ondašnji bušari bi pravili masku od papirne vreće za brašno gdje bi izrezali otvore za oči, nos i usta, a ta kapuljača bi završavala sa dva velika uha – tako se to meni činilo dok sam bio mali, baš me interesira postoji li koja fotografija te jedinstvene maske ondašnjih bušara.)

152,

GRNJAČA – ralica za čišćenje snijega koju uobičajeno je gurao kamion (pr. Prošla je grnjača, očistila cestu i uniištila bjelilo snijega.)

153.

UŠĆAVITI SE – upala sluzokože se od vrućine i prljavštine a i izreka za nekoga koji nije odavno vode vidio (pr. Ušćavio se ne možeš mu doći blizu.)

154.

MASLENICA – pita od tijesta prelivena sa vrućom vodom u kojoj je doista jako malo masti (pr. Pečem pitu maslenicu da naranim Ostojicu.)

155.

OBADATI SE – krave se obadaju kada ih za ljetnjih vrućina napadnu obadi, mušice, komarci (pr. Kad smo bili djeca jedanput smo zaobadali krave zujeći blizu njih: zzzzzzzzzzzzzzzz te bi krave podigle rep i više ih nitko ne bi mogao zaustaviti. Poslije strogih opomena da će biti batina više se nismo usuđivali činiti zaobadavanje)

156.

MESARA – svinjokolja,koljinje; klanje svinja u jesen, pred zimu (pr. Najpreči ti je onaj koji ti dolazi na mesaru – znao je govoriti otac.)

157.

KUCANJA – pravo značenje je parenje pasa kada kuja skuplja oko sebe ćukove a svilajsko preneseno značenje bijaše kada se oko neke cure roje momci (pr. Eno opet kucanja kod česme.)

158.

ĐERMA – ili đeram, drveno klatilo kojim se grabi voda iz bunara (pr. Ostalo je još malo đermova u Svilaju i okolici.)

159.

FALINKA – mana, nešto što fali na nekoj osobi ili marvinčetu (pr. Imao je jednu falinku, nije bio bogata roda.)

160.

NABRAJATI – naricati, oplakivati mrtve pjevajući žalopojku (pr. Nabrajati dobro nije znala svaka žena nego samo one "pjesnički" nadarene koje su znale cijelu dušu izliti riječima. Tog je običaja nestalo kad je Svilaja u ratu nestalo, tako se meni čini, mada moram priznati kako nisam odavno prolazio pokraj svilajskog groblja.)

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 15

preuzeto sa portala: GAREVAC.NET  PORATNI GAREVAC: VODIR I BELEGIJA 

141.

ROSULJA – kiša ista kao i spužara koja pada u ostalim toplim mjesecima (pr. Kad bi počela padati rosulja nisam smio goniti krave kući jer bi me izgrdili govoreći mi da nisam od šećera pa da ću se istopiti.)

142.

ĆERPIĆI – nepečena, sirova cigla ( Sedamdesetih kad su se počeli vraćati gastarbajteri i donositi devize nestalo je iz našeg sela kuća zidanih ćerpićima.)

143.

VALJCI – u građevini valjana glina pomiješana sa slamom od koje se pravio plafon u kućama (pr. Kad bismo spremali kuruz na tavan otac bi me uvijek opominjao gazi po gredama da ne propadnu valjci.)

144.

DIREK – u građevini vertikalna drvena greda ( pr. Naša stara kuća je bila je zidana između direka i ostala je nesrušena kad su '92 sravnili sa zemljom crkvu koja je bila preko puta.)

145.

BELEGIJA – kamen za oštrenje kose (pr. Kad bi kosac izvukao belegiju iz vodijera čula bi se pjesma oštrenja kose. )

146.

SVRĆATI – skretati (pr. Svrnio je konje da izbjegne vagaš pa je privrnio cijeli voz sijena.)

147.

KOTLUŠA – kazanica, oranija; velika posuda u kojoj se topila mast ili kuhao napoj za svinje, ili upotrjebljavalo za slične svrhe (pr. Mene bi na mesarama zapalo vrtjeti se oko kotluše topeći maslo plačući od dima.)

148.

ORANIJA – isto što i kotluša (pr. U novije vrijeme bi oraniju sa mašću stavljali na staru gumu od auta da se ne privrne maslo.)

149.

PUTAR – cestar, radnik koji je održavao makadamske ceste (pr. Putar Anto je često navraćao kod nas i uvijek bi bio pun raznoraznih priča.)

150.

TUK – kut, ugao (pr. U Barici babe Ruže bio je jedan tuk koji je produživao njivu za desetak metara.)