131.
SEĆIJA – nizak krevet sa stroškom (slamnjačom) kao madracem
(pr. Kad nam se rodila sestra onda je baba Zeka bila došla u našu kuću tkati
ćilim na stanu što je za mene bilo vrlo interesantno a pogotovo skakati po sećiji
gdje je ona spavala.)
132.
STROŽAK – madrac od slame, slamnjača (pr. Spavati na strožku
je prava umjetnost za onoga tko se naučio spavati na udobnim madracima.)
133.
ŽIVOKA – živoka je horizontalni dio leta, (pr. Moj otac je živoke
pravio cijepajući po dužini bagremovo drvo prečnika 8 – 10 cm, ali je poslije
iz takve živoke bila muka izvaditi ekser.)
134.
LETO - leto je dio tarabe na koji se ekserima učvršćuju
tarabnjače. (pr. Leto bi sezalo od babka do babka, otprilike 2,5 – 3 m, te se
moglo olako ukloniti ako bi trebalo proći kroz tarabu.)
135.
TARABNJAČA – je dio tarabe (pr. Kad bi došlo do gužve u selu
onda bi se sukobljeni dohvatili
najbližih tarabnjača pa opleti gdje ko koga stigne. Sreća je da se tarabnjače u
ono doba nisu pravile od hrastovine nego od toplovine.)
136.
TARABA – ograda (pr. Nije malo pjesama u kojima se pjeva:
‘zbog tebe sam tarabe preskako’ ali bi taj poduhvat preskakanja preko taraba
ponekad imao i neslavni završetak poderanog tura ili glave zaronite u jarčić
pored tarabe.)
137.
LOGA – posteljica, rodilo, košuljica, placenta = kod marve
(pr. Kad bi se otelila krava ili oprasila krmača onda bi trebalo logu zakopati
negdje da je ne razvlače ćukovi. Kad bi krmača bacila logu to je značilo da
nema više praščića, a nekad ih je znalo biti i više nego li je sisa. Onda bi se
trinaesto ili oni praščići što ih je više othranjivali na dudu sa kravljim
mlijekom, što je ponekad i uspijevalo.)
138.
VIGANJ – kovačeva radionica koja je imala cijeli niz svojih
alatljika sa posebnim nazivima ( pr.
Došao je potkovati konja ali pošto u vignju nije našao nikog otišao je u kuću
tražiti kovača i potkivača.)
139.
VEŠTET – Isto što i viganj, kovačka radionica (pr. Majstor
nije izlazio iz vešteta doklegod ne bi posao obavio. Sve je vrcalo i sijevalo i
zvonilo bi ko sa crkvenog tornja.)
140.
PLJEVA – isitnjeni dijelovi slame i klasja koji bi ostali ispod treša (vršalice) prilikom
vršidbe šenice, ječma ili raži (pr. Nekada se govorilo biće para ko pljeve, a sad
više nema pljeve nego su ostale samo pare.)
