RODOSLOVLJE MATANOVIĆ=ĆOSIĆ

 Zahvaljujem se fra Anti Zrakiću, župniku iz Potočana, koji mi je ispisao ovo rodoslovlje za Matanoviće (Ćosiće) iz Svilaja, do moga oca i mene. Vrlo bi me obradovalo kada bi netko uspio napraviti kompletna rodoslovlja za cijeli Svilaj, i uopće za cijeli naš zavičaj. Ja bih se rado prihvatio tog teškog zadatka, ali nemam ni vremena ni sredstava. 

Turistički vodič kroz Svilaj br 2

 

Kad 70-ih izađem iz dvorišta i krenem prema Savi susrest ću cijeli niz skromnih obiteljskih kućica,  a danas je od tih jako malen broj ostao nepromijenjen. Zapravo su uglavnom sve prepravljene nakon posljednjeg rata.

Prva od tih sa lijeve strane, a koja je već bila ranih sedamdesetih, je kuća Ive Djebone, zatim kuća djeda Bariše Grgića,  pa slijede  od nepromijenjenih Tubakova, Dundina, Buđanova i Bjeloševa i onda od Save prema crkvi s druge strane imaju ostaci kuće Peše Markina, zatim stara kuća od Vasića, pa Mate Tašina. Iza raskršća a prije od zgrade mlina je kuća djeda Nikole Jukića i onda do crkve samo još kuća Tadije Ivkarina. Sve ostale kuće su uzidane od druge polovice 70-ih do rata 1992.

Ovim putem sam najčešće prolazio goneći krave ili odlazeći u njive. Kroz selo je prolazilo više autobusa negoli auta i preko ljeta su iza njih išli oblaci prašine. Automobili su dolazili zajedno s gastarbajterima negdje u drugoj polovici sedamdesetih. Tako je jedanput dok sam gonio krave jedan što je vozio žutu opel mantu stisnuo po gasu od crkve prema Savi ostavljajući oblak prašine i malo prije raskršća kočeći se zabio u tarabu između mene i krava. Dok se slegla prašina i dok se skupio svijet ja sam već odmicao polagano prema Savi, dok su neke žene počinjale nabrajati da je tamo bilo dijete a druge su pokazivali kako odlazim za kravama mašući svojim štapom. 

Kroz cijelo selo je bilo puno ljudi po dvorištima, ispred dvorišta, po ulici i moralo se svakog pozdravljati jer sam jedanput bio dobio kritiku da prolazim pored baba kao mumija.

U kući babe Lize (Benića) bila je prva svilajska slastičarna Budva. Kuća je bila identična polovica mlina samo gospodska zgrada i veselo ofarbana,  više se ne sjećam u koju boju. 

Mlin su držali Barišići i često sam na biciklu pored sebe vozio jedno vreću da samelju bjelića za prove i pure. Bio je čudan i taj mlin gdje su negdje  gore na povišenom sipali kukuruz a dolje izlazila brašno, baš pravi doživljaj tako da se isplatilo gurati bicikl s vrećom. 

Stara Vasića gostiona bila je čini mi se tamo gdje je sada kuća Marka Vasića a poslije se preselila na raskršće prema artercu gdje su i sada vidljivi ostaci. Na raskršću su imali gostionu i Ćiranovi i činjenice su da ni jednim ni drugim nije falilo mušterija. Od ugostiteljstvo tu se još pred rat bio pojavio i padobrančev kafić prije samog rata, danas se adaptira u kuću.

Ćiranovi su poslije rata bili otvorili prodavnicu isto kao i Jukići preko puta i gdje još uvijek stoje natpisi. A i dvorištu je Katarinin frizerski salon.

Ne treba zaboraviti da je restoran Ana za vrijeme graničnog prijelaza skelom bio u kući Marka Markina a blizu je još bio i kiosk za piće te osim kontejnera policije, carine i razne špedicija i uopće vrlo živahno tako da je nekadašnji sokak što je vodio prema Savi dobio prednost nad nekadašnjim glavnim putem što je išao kroz selo.

Kao što rekoh sve ostale kuće koje su od crkve do Save obnovljene ili neobnovljene su napravljene u gastarbajtersko doba jer je najveći dio pučanstva živio (dobro) od zarađenog u inozemstvu, ispočetka najviše u Njemačkoj, nešto malo u Austriji a kasnije u Švicarskoj.

Još jedna građevina je značajna a to je današnji mjesni dom koji smo započeli graditi 1985. navozeći šljunak za temelje. Poslije sam otišao u Brod i nisam slijedio izvođačke radove. Znam da je prije rata bio u funkciji a poslije rata to je bila prva "crkva" za održavanje Svete Mise. Prije gradnje Doma tamo su bile dvije ogromne lipe, stari su to zvali "kod škole" mada nije bilo nikakve zgrade, i tamo su dolazile "šatre i ringišpili" na Jurjevo.

Ovi moji turistički vodiči bi dobro išli sa cijelim rodoslovljem Svilaja, kao što je to napravio Ivo Lubina za Vrbovac, ja zato nemam vremena i nadam se da će to netko uraditi. 

(nastavak slijedi)

TURISTIČKI VODIČ KROZ SVILAJ

                                         foto fm

(godine sedamdesete)

Izlazeći iz dvorišta (avlije) kroz drvenu kapiju ispred mene se nalazi ogromna stara crkva (srušena 1992. godine). Stari prašnjavi ili blatni put prolazi pored Česme - bunara koji se sada nalazi u crkvenom dvorištu. S desne strane naše kapije je viganj, kovačka radnja kovača Ilije Grgića, već sedamdesetih posao je preuzeo njegov sin Mijo, zvani Gigan. Često sam sjedio na babku od naše kapije i gledao kako tetak Mijo potkiva konje. Bijaše to malena radionica sa velikim nakovanjem u sredinu a nasuprot ulazu bijaše također veliki mijeh za raspuhivanje vatre. Pored babka bijaše i veliko stablo oraha koje davaše hladovinu. Zatim je išla kuća na čijem jugo-zapadnom ćošku bila visoka topola koju je jedanput izrezao Pičija s motorkom. Idući prema školi uz kraj (što bi danas značilo pješačka staza), prije Česme, je bio jedan kamen koji je bio gladak,  neispisan. Ne znam mu porijekla niti da li je uklonjen prilikom gradnje novog asvaltiranog puta. Uz kamen je bila bandera na koju bi se uspuzavali medvjedi koje su vodali cigani s bubnjem pa su još i plesali za neku nagradicu u hrani.

Česma je bila aktivni bunar gdje se moglo zgrabite vode vrteći jedan kotač od šinskih kola što je nama djeci bila velika zabava. Voda se izlivala u udubljenje unutar bunara i kroz željeznu cijev izlazila u betonsko korito gdje se mogla pojiti marva. Nama je to korito služilo i za pucanje topova od blata, igra koja se odraslima nije sviđalo jer bi osim korita zablatili i odjeću.

Iza Česme na lijevo je put prema groblju, Nevoljici i Vrbovcu. Tim putem su do rata išli sprovodi koji su krećali od kuće pokojnika.

Odmah iza raskršća je bila Bušćanica (Bršćanica), od mog rođenja već neaktivan potok, ali je svejedno bila jedna velika japaga gdje smo se po zimi klizali a po ljeti bilo kupalište gusaka i pataka. S lijeve strane je bio utvaj (ledina ili ničija zemlja) sve do državnih koševa koji su bili uz kanal. Bila su dva dugačka  koša za kukuruz i po mojoj dječjoj procjeni duži od 50 metara, a meni se činilo više i od stotinu metara.

Nizvodno uz kanal na Fatarevoj zemlji bio je betonski bunker iz drugog svjetskog rata,  danas zatrpan zemljom.

S druge strane kanala je bio magazin, pa onda zadruga gdje je bila prodavnica a iza je bila mljekara i još nekakve kancelarije, čini mi se i matični ured. Zatim je dolazila stara škola, također srušena u ratu. U njoj je bilo 8 učionica do izgradnje nove škole. Poslije su se u staru školu uselile pošta i banka. Školski hodnik i zadnja učionica u prizemlju su korišteni mnogo puta kao kino dvorana, a isto tako i kao diskoteka i sala za igranke. Da ne spominjem ostale funkcije tog prostora koje su bile mnogovrsne. Iza škole su bila igrališta, najdraži dio škole većine đaka. 

A iza igrališta su bili stanovi (4) za učitelje.

Ispred škole, u prigodnom parkiću je bio spomenik s petokrakom NOB-u, vandaliziran u ratu, i danas vidljivi ostacima tog spomenika.

S desne strane iza starog korita Bušćanice bile su dvije kuće Ravnjaka zvanih Bjelkini i jedna Grgića - Stjepana Ribičina - autora nekih pjesama za Svilajske zvuke. Na njegovom placu pored puta su bile trešnje kojima su djeca kidale grane kradući ih kad su bile zrele. Kod Bušćanice je bio Bjelkin bunar u koji je u toku 2 svjetskog rata pobacano oružje pa je zasut, tako se govorilo pa su dječaci iz okolice bili započeli iskopavanje ali bez arheoloških rezultata. 

Između Ribičine kuće i kanala bila je njiva (Matića) određena za stočnu pijacu svakog ponedjeljka. E da, Svilaj i okolica su imali toliko stočnog fonda da su svaki ponedjeljak tu bili prisutni Rifo i Ruto,

nakupci iz Odžaka. I naravno, ne samo oni, već jedno šarenilo koji je imalo kulminaciju pred rat, a gdje je dolazilo i  puno slavonaca, iz sada susjedne države Hrvatske. Po kanalskom nasipu se išlo prečac na Strnjak, preko Zateca.

Iza kanala je bila Bojdina kuća i još nečija iz te familije koju su kasnije kupili Bedo i Bahrija i preselili slastičarnu Budva.

Poslije je slijedila kuća Tete Ane koja je čistila školu, bila podbornica. A iza kuće babe Kaje Pirčeve je igralište nogometnog kluba Mladost koja je uvijek prala njihove dresove.

CRTICE IZ SVILAJSKE PROŠLOSTI

 

               foto: kanal blizu ušća u Savu

PRIČA O ONOM KOJEG SU TURCI OTELI

Jukići, loza Malanova

Svjedočanstvo Ruže Matanović rođene Jukić (razgovarao njezin sin Stjepan)

Tko je bio tebi taj koga su Turci  odveli u zatvor, u ropstvu?

To je bio moj pradjed. 

Ti si 1943. godište, onda bi mogao biti oko 1850. rođen? 

Možda još stariji. Moj tata je bio 1899.godište. 

Kako se zvao taj tvoj pradjed?

Joj, ne znam možda Stjepan.

 

Zašto su ga Turci zatvorili?

I to ne znam točno. Znam samo da je bio zatvoren puno godina u samici. 

U kojem mjestu?

Ne znam točno, ako nije u Tuzli.

Je li znaš koliko je imao djece? 

On je imao jednoga sina koji je rođen rasječene usne i njegova majka je rekla bolje da je umro nego što se takav rodio i kad je imao 20 godina taj momak je umro.

Znači tada nije imao djece? 

Bio je oženjen iz kuće Babića iz Gornjeg Svilaja. On je završio u tamnici. 

Kako je to onda krenulo? 

Došao je jedan Turčin iz Bosne. Oni su uvijek sumnjali da je on živ. Taj Turčin je rekao tako i tako. Rekao je da zna gdje je taj čovjek i da će ga izvaditi iz tamnice ako ćemo dati 100 dukata i moj pokojni otac priča da oni nisu mogli sami nakupiti 100 dukata već su svi Jukići prodali blago da bi skupili 100 dukata i onda je taj Turčin poveo sa sobom dva čovjeka iz sela, najvjerojatnije da su bili Jukići. I onda kad su ga izvadili iz tamnice vodili su ga da ga obriju jer je bio zarastao i bio je zapušten i slab.

Turčin što je uzeo 100 dukata je platio i oni su tamo prenoćili i ujutru su krenuli sa njime kući.

Taj Turčin dao im je tri dukata da se mogu vratiti, morali su negdje prenoćiti. 

On je nakon povratka živio još godinu dana i moja prabaka je rodila moga djeda. A on se zvao Ivan. Zvali su ga mali, nije bio malen nego je bio mlađi, a drugi Ivan čiče Peje je bio stariji, pa zato su njega zvali mali, otuda Malanovi.A bio je velik, visok. Kad je nakon godinu dana od povratka iz tamnice pradjed umro tada je dijete, djeda Ivana došla čuvati neka strina Mara jer nije išla sa svojim pastorcima. Mati od djeda Ivana, moja prababa, bila je mlada i znali su da će se preudati, zato je ona došla čuvati mog djeda Ivana malog. 

Ta prabaka ona je spavala u udžeri i jedanput čuju dijete plače pa stric od mog djeda kaže  strini Mari idi prigledaj zašto dijete plače a kad je ona došla tamo, a dijete samo  a u Ninkovića dvorištu kolo igra i šargija svira, prababa se preudala u Ninkoviće i  tamo je rodila još tri sina i jednu kćerku. Moj djed kaže da je često provirivao u to dvorište, a njega je othranio stric i strina koji nisu imali djece.

Djed se oženio iz kuće Ćutunića i imao je šest sinova i dvije kćeri.

Jedan sin je umro a pet je živih. Najstariji je Anto što je bio u Oprisavcima. Drugi je Stjepan, treći  Ilija, onda je bio Blaž zvani Blažan a koji je vozio i skelu, peti je bio Mato koji je poginuo u drugom svjetskom ratu, te kćerke Anica i Kata.

21 mali rječnik egzotičnih riječi

 

200.

UPUTITI – ukolijenčiti, obično kravu (ili rjeđe konja), svezati mu lancem ili štrikom nogu ispod koljena sa glavom, kod krave obično za rogove, tako da se uputitoj životinji sputa pokretnost da ne može ići praviti štetu po zasađenim poljima (pr. Mi smo malo puta putili krave, i to sam onda ako bismo ih zatvarali u pašnjak, to znači u neku njivu koja je bila zatvorena bodljikavom žicom.)

 

201.

UKOLIJENČITI – vidi uputiti (pr. Na Kruščiku sam vidio i ukolijenčene konje, tj kobile koje su imali i čiko Mato i čiko Stijepo, dok bi ždrijebad trčala oko njih.)

 

202.

DUVAR – zid (pr. U našoj staroj kući  duvari  su bili zidani između direka.)

 

203.

MEĐA – crta koja razdvaja dva zemljišna posjeda (pr. Oko mnogih njiva međe su bile dobro zarasle tako da je bilo puno hladovine.)

 

204.

MAŠNJAV – pljesniv (pr. Taj kruv je pomašnjavio, vidiš da je sav pozelenio.)

 

205.

PRAKARATOR – čovjek koji u crkvi kupi lemunziju (dar za crkvu) i uglavnom je crkveno aktivan. (pr. Sa parokom je išao jedan prakarator kad bi se svetile kuće iza Božića.)

 

206.

BAŠKA – osim što, posebno što, unatoč što (pr. Baška njemu što će ti dati a baška to što on priča.)

 

207.

RASKRČMITI – (razkrčmiti), rasprodati ili razdijeliti ili pozavršavati započeto a što se ne može odgađati (pr. Mirko je zaklao jutros jalovu kravu i do podne je raskrčmio sve meso.)

 

208.

RINGIŠPIL – (ringilšpil) vrteška, dio luna parka (pr. Za Pozarić i za Jurjevo cigani su postavljali na Josu ili na Kruščiku (a neki put i "kod škole" – tj kod lipa gje je nekad bila škola a danas je omladinski dom)  i ringišpile osim ostalih mamipara i šatri, Najzanimljivije su bile stolice samice, koje nisu bile svezane sa ostalima, pa bi onaj/ona koji su voljeli vrtoglavost sjedali na nju a posluživači ringišpila bi ih zatežući lanac bacali nebu pod oblake uz sveopću dreku i galamu sa razglasa.)

 

209.

OTUČAK – ostatak kukuruzovog klipa sa kojeg su orunita/iskomana sva zrna kukuruza. (pr. Kad sam bio mali imali smo umjesto lego slagalica otučke od kojih smo radili i sastavljali sve što bi nam mašta prišapnula, a poslije su bili, onakvi suhi, odlična potpala za vatru, a i ubrzavajuće gorivo ako bi nabrzinu trebalo skuvatii kavu i slično.)

 

 

 

MALI RIJEČNIK EGZOTIČNIH RIJEČI 20

 

SEPETIĆ NAPRAVLJEN U ITALIJI (Vittorio Veneto)

190.

KOMAČ – naprava uz čiju se pomoć ručno komao, runio, mrvio kukuruz tj odvajala bi se zrna kukuruza sa klipa pa bi ostajao samo otučak (pr. Mi smo imali mali i veliki komač, Mama je koristila mali a tata veliki, tako bi prokomali klip, to znači odvojili bi nekoliko redova kukuruza po cijeloj dužini i onda bismo mi djeca, i još tkogod ako bi pomagao, iskomali ostatak u polu ili kakav stari lonac ili legenj. Tako bi iskomali nekoliko sepeta kuruza koje bi skidali sa tavana ili donosili iz koša.)

 

191

ZUBAČA – brnjača; drljača; poljoprivredna alatka sa zupcima tj klinovima za ravnanje oranja (pr. Našu zubaču su vukle krave i obično bi se stavilo malo nekog tereta da se bolje pozubi, a nekad sam taj teret znao biti ja što je bilo zabavno i drndavo.)

 

192.

GREBLJE – groblje (pr. Kad sam išao čuvati krave u Stojnu izdaleka bih čuo kako neke žene nabrajaju za svojim dragim pokojnikom.)

 

193.

VREBAC – vrabac (pr. Vidio sam više puta kako mačka ulovi vrepca.)

 

194.

BAGLIĆ – mala hrpica sijena, mali plast (pr. Baglići bi se pravili uzduž otkosa  pa bi se prinosili na podvorima te bi se dilo veliko sijeno na pola njive.)

 

195.

PODVORE – suho zaoštreno drvo promjera 4-5 cm, dužine 3-4 metra koje je služilo za prenošenje baglića (pr. Podvore bi morale biti zašiljene s jedne strane da bi se dobro moga poduhvatiti baglić.)

 

196.

DITI –  1. složiti sijeno u čvrstu solidnu hrpu koja završava kao kupola da ne prokisne; 2. napuniti svinjska ili goveđa crijeva mljevenim ili isjeckanim mesom za proizvesti kobasicu, kuljen ili kuljenovu seku. (pr. Nije svatko znao diti i saditi sijeno. Oko stožine je bilo lakše. Isto tako i diti kobasice, kuljene je zahtijevalo veliku odgovornost.)

 

197.

CRLJENO – crveno (pr. Kod babe Zelenkuše se moglo kupiti raznozaznih boja: plavuškana, crljena, čičkova, lugava, golubija, kavena...)

 

198.

PIRNIČ – riža (pr. Poslala sam, seko draga, Ružu Babegare da mi donese kilu pirniča.)

 

199.

UJA – (huja); bijes (pr. Kad ga uvati uja bolje da mu nisi blizu.)

 

Svilajske i druge priče

Preuzmi  OVDJE  besplatno u pdf formatu prve SVILAJSKE I DRUGE PRIČE 

Uskoro dolaze i druga izdanja (uz Božju pomoć)