PRIČA O ONOM KOJEG SU TURCI OTELI
Jukići, loza Malanova
Svjedočanstvo Ruže Matanović rođene Jukić (razgovarao njezin sin Stjepan)
Tko je bio tebi taj koga su Turci odveli u zatvor, u ropstvu?
To je bio moj pradjed.
Ti si 1943. godište, onda bi mogao biti oko 1850. rođen?
Možda još stariji. Moj tata je bio 1899.godište.
Kako se zvao taj tvoj pradjed?
Joj, ne znam možda Stjepan.
Zašto su ga Turci zatvorili?
I to ne znam točno. Znam samo da je bio zatvoren puno godina u samici.
U kojem mjestu?
Ne znam točno, ako nije u Tuzli.
Je li znaš koliko je imao djece?
On je imao jednoga sina koji je rođen rasječene usne i njegova majka je rekla bolje da je umro nego što se takav rodio i kad je imao 20 godina taj momak je umro.
Znači tada nije imao djece?
Bio je oženjen iz kuće Babića iz Gornjeg Svilaja. On je završio u tamnici.
Kako je to onda krenulo?
Došao je jedan Turčin iz Bosne. Oni su uvijek sumnjali da je on živ. Taj Turčin je rekao tako i tako. Rekao je da zna gdje je taj čovjek i da će ga izvaditi iz tamnice ako ćemo dati 100 dukata i moj pokojni otac priča da oni nisu mogli sami nakupiti 100 dukata već su svi Jukići prodali blago da bi skupili 100 dukata i onda je taj Turčin poveo sa sobom dva čovjeka iz sela, najvjerojatnije da su bili Jukići. I onda kad su ga izvadili iz tamnice vodili su ga da ga obriju jer je bio zarastao i bio je zapušten i slab.
Turčin što je uzeo 100 dukata je platio i oni su tamo prenoćili i ujutru su krenuli sa njime kući.
Taj Turčin dao im je tri dukata da se mogu vratiti, morali su negdje prenoćiti.
On je nakon povratka živio još godinu dana i moja prabaka je rodila moga djeda. A on se zvao Ivan. Zvali su ga mali, nije bio malen nego je bio mlađi, a drugi Ivan čiče Peje je bio stariji, pa zato su njega zvali mali, otuda Malanovi.A bio je velik, visok. Kad je nakon godinu dana od povratka iz tamnice pradjed umro tada je dijete, djeda Ivana došla čuvati neka strina Mara jer nije išla sa svojim pastorcima. Mati od djeda Ivana, moja prababa, bila je mlada i znali su da će se preudati, zato je ona došla čuvati mog djeda Ivana malog.
Ta prabaka ona je spavala u udžeri i jedanput čuju dijete plače pa stric od mog djeda kaže strini Mari idi prigledaj zašto dijete plače a kad je ona došla tamo, a dijete samo a u Ninkovića dvorištu kolo igra i šargija svira, prababa se preudala u Ninkoviće i tamo je rodila još tri sina i jednu kćerku. Moj djed kaže da je često provirivao u to dvorište, a njega je othranio stric i strina koji nisu imali djece.
Djed se oženio iz kuće Ćutunića i imao je šest sinova i dvije kćeri.
Jedan sin je umro a pet je živih. Najstariji je Anto što je bio u Oprisavcima. Drugi je Stjepan, treći Ilija, onda je bio Blaž zvani Blažan a koji je vozio i skelu, peti je bio Mato koji je poginuo u drugom svjetskom ratu, te kćerke Anica i Kata.
