Pišem o ocu, to je velika mi zadaća, sačuvati od zaborava, doprinijeti očuvanju tradicija, koje se iskorjenuju sa svim mogućim i nemogućim sredstvima. Jer ako ovako nastavi sljedeća generacija (naši unuci) neće znati šta je mesara, kuljen i kobasica, i u biti neće razlikovati ni konja od krave ili svinje.
Tata,mama,čiko Ilija i brat Andrija
Pisati o mami, koja još živi na patničkoj postelji, deseto ljeto - nije baš lako. Pogotovo kad su moje ekonomske mogućnosti za pomoći i njoj i bratu svele se na minimum. Ali ću zato i ovim putem zahvaliti svim dobrim ljudima koji pomažu i mami i bratu u Svilaju.
Pisati o roditeljima, o mami i tati, je najveće. Pisati o njima dvojma koji su me uveli u ovaj svijet pun svega i dali mi ono najviše, ono najvažnije: ljubav - bez koje ne bih uspio koračati ovim svijetom. Pisati o toj ljubavi je jedan minimalni izrijek zahvalnosti koji mogu učiniti.
Moja mama, Ana rođena Jagić, rodila se 23. rujna 1933. u dijelu Svilaja koji se zove Poljari, dok je tata iz Bokara. Najmlađa je kćer Peje Jagić i Anđe (r. Baštijan). Njezin otac (a moj djed) Pejo poginuo je u ratnom periodu navodno nesretnim slučajem, ne znam točno. Baka Anđa je umrla 1964.
I od mame sam saznao množinu stvari i sad mi je žao što sve nisam zapisivao, jer memorija je prilavrtljva.
Najvažnija je majčinska ljubav koju uglavnom svi poznajemo, ako ne doživljenu a ono po pričanju.
Ne može se zaboraviti dobrota koju ti pruži mama, i ne samo u hrani, odjeći...
Kako bih mogao zaboraviti rukovet šumskih jagoda koje mi je jednom prilikom donijela iz Stojne? Ili granu procvjetalog bagrema koja je dala miris ne samo ondašnjoj našoj kući, nego cijelom mome životu.
Mama je cijeli život bila domaćica i seljanka. U potpunoj borbi za svoju obitelj i dobrobit zajednice. Svoj križ nosi snagom koju nema nitko, samo može biti primljena od Boga.
Rodila je nas trojicu i sestru Ivanku.
Život na selu u drugoj polovici prošlog stoljeća nije bio nimalo lak. Radilo se od jutra do sutra. Tata je po povratku iz Austrije povećao broj stočnih grla tako da smo i mi djeca bili prilično zaposleni. Mama je osim kuhanja, pranja, čišćenja morala i pomusti krave i nahrniti svinje, kokoši... da ne spominjemo povrtaljku, kopanje po njivama a često i muške poslove kao što su sječa drva, skupljanje sijena... Uglavnom, teško je sve to i zapisati, teško je svega se i sjetiti... (žetva i vršidba, branje graha žitnjaka, skupljanje bundava po kuruzu, trganje - vratiću se na opisivanje ovih poslova čim mi vrijeme dopusti.)
Mama 70-tih godina u našoj bašči hrani naše svinje
Ali moram još reći da maminog cvijeća na prozorima i u cvijatnjaku nikad nije falilo, a ružmarin koji je uzgajala nije samo tata stavljao u rakiju nego su mnogi satovi se njime nakitili.
(nastavlja se)
