O RAKIJI
I tata je volio popiti, ali nije bio ovisni alkoholičar. Umjerenaš, moglo bi se reći, makar do predratnog doba. Poslije rata, gubitka svega što je imao i pogibije sina, nije se više povratio u svoju živahnost. Jeste da je kad je prešao 50 godina znala ga raznježiti rakija, pa je i plakao, ali bez opravdavati ga sinovski, ipak mogu shvatiti njegovu poziciju nakon 40, 50 pa i 60 godina teških životnih uvjeta.
Ovo, rasplakati se, mama je nazivala " to rakija plače" a jedan dio ovih priča baš bi oslobodila rakija iz njega. Otkočila kočnice i onda bih saznao primjerice tko ga je zakinuo na dnevnicima (a bilo je toga u priličnoj količini), tko mu je ukrao što, tko je preorao među i slično. Imao je i jedno jako sujevjerje koje ga je godinama progonilo a to je da mu netko krade mlijeko.
U nekim periodoma godine krave bi davale jako malo mlijeka i on bi pričao o tome kako "vještice'" mu kradu mlijeko. On se kleo svime da je kao dijete vidio na nekom šlepu na Savi kako je neka žena prebacila štrik preko ramena i iz štrika muzla mlijeko. Za tu gatku, gatara bi morala znati ime krave i tko zna s kakvim đavlima se spetljati.
Zato su naše krave imale dupla imena i ja sam morao biti izmišljivač. Imali smo po 5 pa čak i 6 krava tako da sam maštu mogao rabiti.
Tata je bio uvjeren da te vještice postoje i kad bi išao musti krave a bilo je malo ili ništa mlijeka padao bi u teški očaj. Bilo je i razumnih objašnjenja: kako krave rade, kako je slaba ishrana i slično.
Sada, poznajući naše suseljane i kako je bilo mudrih koji su bili u stanju zamagliti stvarnost i fizički ukrasti - pomuzti nam krave u nekom momentu, služeći se mudrošću i prijevarama, i uz to braniti ovo sujevjerje kao krivca. Nažalost, takvi su nam bili suseljane pa čak i najbliža rodbina.
Ovo mogu donekle opravdati činjenicom da je Svilaj kao i cijela regija od završetka drugog svjetskog rata živio pod teškom represijom i da su mnogi žitelji pokleknuli te živjeli dupli život.
Ali to je drugo poglavlje.
Vratiću se šljivama i rakiji. Tata je imao veliki nasad šljiva, u bašči, na okućnice. Oko 40-ak stabala madžarice, plus dva reda ranki (možda 20-ak). Još je i u Njivi (blizu Save) bilo 10-ak stabala madžarice. Osim ovog glavnog voća imali smo na okućnici dvije stare kruške, dvije stare jabuke, višnje, dunje, orase, lješnjake, dudove i nezaobilazno grožđe.
(nastavlja se)
