ČIME SE BAVIO MOJ OTAC?
Bio je zemljoradnik i uzgajivač domaćih životinja. Kao i većina ondašnjih žitelja Svilaja i bliže okolice.
Tata je često napominjao da je nakon podjele obiteljske zadruge pripalo mu 5 duluma (pola hektara = 5000 kvadratnih metara) zemlje, a to je za ondašnje uvjete bilo ništa. Nije bilo dovoljno ni za uzgojiti malo kukuruza sa kojim bi uhranii jednu-dvi svinje za zimnicu i 5-6 pari kokoša kako bi imali friška jaja i nedjeljni ručak od starih koka ili pjetlića koje bi izlegla kvočka s proljeća. Tako da je išao kupovati zemlju. I raditi napola.
Okućnicu i kuću koju je kupio od Ilije (Ribičina) Grgić, oženjen našom najstarijom sestričnom Ivkom, isplatio je radeći na motici, tj kopajući po Slavoniji za dnevnicu. Nešto je dobio u miraz od Jagića. Radio je godinama napola Baricu babe Ruže i kad je bila odlučila prodati ju drugima ostao je kao popišan, razočaran...
Dokle mi sjećanje seže znam da smo imali zaprežna drvena kola koja su vozile naše krave. Bilo je nezaboravno voziti se na tim kolima koja su išla jako sporo i koja su nas služila do kupovine platona i traktora početkom 80-tih. Ja sam se kao momčić jako stidio te zaprege koja je bila ismijavana i na tv-u sa Dudekom u Gruntovčanima.
Tata je nakon definitivnog povratka iz Austrije sagradio veću štalu i svinjac i povećao broj životinja. Radio je marljivo i bez prestanka, prodavao mlijeko i ostale viškove proizvodnje i tako se životarilo. Znam da je jedne godine dobio neku diplomu jer je bio predao najviše mlijeka u zadrugu. A mlijeko smo nosili osim paroku i nekim učiteljima i slastičarima Bahriji i Bedi. Prodavao je i praščiće, telad (ponekad bi ugojio i bika), zatim bi redovno imao graha kuruzara, špica uz bundava, možda ponekad i krumpira, kukuruza, pšenice, ječma ... toga se ne sjećam. Sestra Ivanka kaže da se ovo potonje nije prodavala jer je trebalo nahraniti mnoga grla domaće živeži.
Ma jedno sigurno znam: a to je da se rakije nije nikada nijedan litar prodao. A ispeklo bi se puno, 300 pa i više litara. Istina je isto da bi se pokoji litar potrošio na masiranje. Malo više bi se spremilo u tj otpremilo s gostima ili u goste. A najviše je išlo nedjeljom poslije mise: čiče, ujak, kumovi i druga čeljad bi se došla "pričestiti". Uvijek se "sipala" mala flaša, dvodecka ili trodecka, ali bi se išlo točiti pofajn puta. Tako sam i ja još za ranog mladenaštva znao ići izvući tegljicom iz bureta i natočiti u flašku. Buradi je bilo više i sva su stajala u ambaru (netko je ambar zvao udžera) pa bi tata rekao natoči iz ovog ili onog bureta.
(nastavak slijedi)
(nastavak slijedi)
