ove stihove preuzeo sam odavde:
http://www.posavina.org/kultura/posavina-u-stihu.html?start=10
pogledajte kako pjesnik MIJO VIDAKOVIC detaljno opisuje nekadasnju perilicu
vrlo je vazno znati da je postojalo i neko drugo doba
ne zaboravimo
_____________________________
PRANJE RUBLJA
Malo mladih, sad bih znalo
kako je se rublje pralo,
odjeća je tada prana,
i sušena po tri dana!
Deterdžent, drag i mio,
pepeo, je njima bio!
Al’ idemo krenut sada,
od početka ovog rada!
Kad nakupi se odjeće,
u parjenicu, tad se meće.
Onda zna po petnaest sati,
sva odjeća tu ostati.
Parjenicu, Bogu hvala,
svaka kuća, je imala.
A tada se one rade,
od vrbove vel’ke klade!
Može i drugo drvo neko,
samo mora biti meko.
Još se mora dobro znati,
to iznutra izoblati!
Pa kada se rublje pere,
da se nešto ne podere.
Parjenicu svatko radi,
kol’ko ima se čeljadi.
Gdje se više robe meće,
tad se uzme drvo veće.
Tu se lijepo rublje prvo,
reda u to šuplje drvo!
Kad se roba sva postere,
u parjenicu da se pere.
Tad se uzme lukšije,
pa po robi se prosije
vrelom vodom se zalije.
Prekriju se sad te stvari,
da unutra to se pari.
To do jutra sve se pusti,
prljavštinu da otpusti.
Drugi dan se ovo radi,
najprije se rublje vadi.
Pa se onda stavi prvo,
il’ na kamen il’ na drvo.
Ali mora biti čisto,
a i to se gleda isto.
Da je gore glatko, ravno,
tako se je pralo davno.
Tad se mora sve to skupa,
sa prakljačom da izlupa.
Kad se dobro to izmlati,
u korito tad se vrati.
Pa se opet tu ispere,
i ponovo na kamen stere.
Pa prakljačom opet mlati,
u korito zatim vrati.
Ritual je bio cijeli,
dok se rublje ne izbijeli.
To je bilo do nedavno,
a još prije toga davno.
Žene su na rijeci prale,
čak su nekad zimi znale.
Led probijat i tu prati,
pričala mi moja mati.
Da je čula od starije,
kako je se prije.
Dogovore tad se žene,
kad na rijeku da se krene.
I tamo se rublje mlati,
zna potrajat i par sati.
U tom poslu, muci, radu
I zapjevat one znadu.
A treći dan braćo mila,
kada roba se sušila,
tad taraba gdje je bila
sva se robom popunila.
Po sokaku rublje miri,
I miris se luga širi.
A kad bude sve to suho,
odvaja se misno ruho.
Pa se negdje stisne, ravna,
to je bila pegla davna.
I u ormar tad se meće,
pa na novi pos’o kreće
Stihovi: Mijo Vidaković
